Alchajmerova bolest (prvi simptomi, lečenje, trajanje, poslednja faza)

alchajmerova bolest

ALCHAJMEROVA BOLEST je neurološki poremećaj, kod koga odumiranje moždanih ćelija izaziva gubitak pamćenja i kognitivno opadanje.

To je najčešći oblik demencije (smatra se da je kod 60 – 80% svih slučajeva demencije uzrok Alchajmerova bolest), a procena Svetske zdravstvene organizacije je da u svetu sa demencijom živi oko 47 miliona ljudi. Prognoze su da će do 2030. taj broj na svetskom nivou iznositi oko 75 miliona, 2050. oko 132 miliona, sa tendencijom udvostručavanja svake dve decenije.

Srbija nema evidenciju niti statistiku o broju obolelih, a prema nezvaničnim podacima Udruženja građana „Alchajmer“, od ove bolesti pati oko 200.000 osoba.

Alchajmerova bolest je neurodegenerativna bolest. U početku su simptomi blagi, ali vremenom postaju sve ozbiljniji.

alchajmer


Ukratko o Alchajmerovoj bolesti:

  • Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije.
  • Nastaje kada u mozgu počne da se formira plak koji sadrži protein beta amiloid.
  • Kako se simptomi pogoršavaju, pacijentima postaje sve teže da se sete skorašnjih događaja, da rasuđuju i prepoznaju osobe koje poznaju.
  • Na kraju će osobi koja pati od Alchajmerove bolesti, verovatno biti potrebna celodnevna nega.

Alchajmerova bolest simptomi

alchajmerova bolest simptomi

Da bi nekome bila postavljena dijagnoza Alchajmerove bolesti, pacijent mora da pokazuje opadanje kognitivnih ili bihejvioralnih funkcija i performansi, u poređenju sa pređašnjim stanjem. Ovo opadanje mora da ometa njihovu sposobnost funkcionisanja na poslu ili u uobičajenim aktivnostima.

Kognitivno opadanje mora da se uoči u bar 2 od 5 simptomskih oblasti, koje ćemo navesti u nastavku.

  • Smanjena sposobnost primanja i prihvatanja novih informacija, što može da dovede do, na primer:
  • ponavljanja pitanja ili konverzacije
  • zaturanja ličnih stvari
  • zaboravljanja događaja ili zakazanih sastanaka
  • lutanja na poznatim rutama

Pogoršano rasuđivanje, obavljanje složenih zadataka i donošenje procena, na primer:

  • ne shvatanje opasnosti po ličnu bezbednost
  • nesposobnost upravljanja finansijama
  • loša sposobnost donošenja odluka
  • nesposobnost planiranja složenih ili uzastopnih aktivnosti

Pogoršanje vizuospacijalnih sposobnosti (prepoznavanje oblika u odnosu na pozadinu) koje nije, na primer, posledica lošeg vida. To može da bude:

  • nemogućnost prepoznavanja običnih predmeta ili pronalaženja predmeta u koje se direktno gleda
  • nesposobnost obavljanja jednostavnih radnji, na primer, usmeravanje odeće prema telu

Pogoršanje govora, čitanja i pisanja, na primer:

  • otežano razmišljanje o uobičajenim rečima tokom govora, oklevanje
  • greške u govoru, sricanju i pisanju

Promena ličnosti i ponašanja, na primer:

  • promene raspoloženja koje nisu u skladu sa karakterom pacijenta, uključujući uznemirenost, apatiju, povučenost ili gubitak interesovanja, motivacije ili inicijative
  • nedostatak empatije
  • kompulzivno, opsesivno ili društveno neprihvatljivo ponašanje

Ako broj i težina simptoma potvrđuju demenciju, sledeći faktori mogu da potvrde da je u pitanju Alchajmerova bolest:

  • postepeno javljanje simptoma, tokom meseci ili godina, ne sati ili dana
  • upadljivo pogoršanje normalnog nivoa kognicije (saznanja) u određenim oblastima

Ukoliko se simptomi jave ili pogoršaju u roku od nekoliko sati ili dana, trebalo bi da odmah da tražite lekarsku pomoć, jer ovo može da ukazuje na neku akutnu bolest.

U pitanju je najverovatnije Alchajmerova bolest, kada je gubitak pamćenja upadljivi simptom, posebno u sferi saznavanja i podsećanja na nove informacije.

I problemi sa verbalnim izražavanjem mogu da budu ključni rani simptomi, na primer, otežano pronalaženje pravih reči.

Ako je vizuospacijalni nedostatak najizraženiji, to će podrazumevati:

  • nesposobnost prepoznavanja predmeta i lica
  • otežano obuhvatanje odvojenih delova prizora odjednom
  • otežano čitanje i razumevanje teksta, poznato kao aleksija

Najizraženiji nedostatak izvršnih funkcija biće rasuđivanje, procena i rešavanje problema.


Povezano> Demencija (uzroci, simptomi, lečenje)


Drugi rani znakovi Alchajmerove bolesti

demencija

Istraživači su 2016. objavili otkriće, koje ukazuje da bi promena smisla za humor mogla da bude jedan od ranih znakova Alchajmerove bolesti.

Skorašnja istraživanja ukazuju da karakteristike Alchajmerove bolesti, kao što su moždane lezije, mogu da budu prisutne još u srednjem dobu, uprkos tome što se simptomi Alchajmerove bolesti ispoljavaju tek godinama kasnije.


Rana Alchajmerova bolest

Ranije ispoljavanje familijarnog oblika Alchajmerove bolesti, može da se javi kod mlađih osoba sa porodičnom istorijom ove bolesti, obično između 30. i 60. godine života.

Smatra se da u ovaj oblik spada oko 5% svih slučajeva Alchajmerove bolesti.


 Alchajmerova bolest faze

Napredovanje Alchajmerove bolesti može da se razvrsta na tri glavne faze:

  • preklinički, pre pojave simptoma
  • blago pogoršanje kognitivnih sposobnosti, kada su simptomi umereni
  • demencija

Pored toga, američka Alchajmerova asocijacija, uz neprekinuto propadanja kognitivnih sposobnosti, opisuje sedam faza zasnovanih na težini simptoma.

Ova skala obuhvata faze od normalnih funkcija, preko blagog i umerenog opadanja, do poslednje faze koja dostiže „veoma teško opadanje sposobnosti“.

U faze, prema američkoj Alchajmerovoj asocijaciji, spadaju:

  • faza 1 – nema slabljenja (normalne funkcije)
  • faza 2 – veoma blago kognitivno oštećenje (možda normalne promene vezane za starenje ili najraniji znaci Alchajmerove bolesti)
  • faza 3 – blago kognitivno oštećenje
  • faza 4 – umereno kognitivno oštećenje (blaga, ili rana, faza Alchajmerove bolesti)
  • faza 5 – umereno ozbiljno kognitivno oštećenje (umerena faza Alchajmerove bolesti)
  • faza 6 – ozbiljno kognitivno oštećenje (umereno ozbiljna, ili srednja, faza Alchajmerove bolesti)
  • faza 7 – veoma ozbiljno kognitivno oštećenje (ozbiljna, ili kasna, faza Alchajmerove bolesti)

Dijagnoza nije jasna obično do faze 4, odnosno blage, ili rane, faze Alchajmerove bolesti.


Alchajmer poslednja faza i trajanje

alchajmer poslednja faza

Trajanje poslednje faze Alchajmerove bolesti se razlikuje od pacijenta i zadnja faza može trajati od nekoliko nedjelja do nekoliko godina. Kako bolest napreduje, intenzivna i neprestana nega postaje sve veća neohodnost.

Šta možete očekivati ?

Sa napretkom bolesti, potrebe obolelog od Alchajmera će se menjati i produbljivati.Poslednja faza Alchajmerove bolesti kod pacijenta obično  izaziva:

  • poteškoće sa žvakanjem i gutanjem
  • oboleli teško hoda ili čak uopšte ne može da hoda
  • traži pomoć pri održavanju lične higijene
  • ima slabiji imuni sistem i lako podleže infekcijama i bolestima poput upale pluća

Alchajmer poslednja faza – nega obolelog

Obzirom da su potrebe osobe obolele od Alchajmera inače obimne, a postaju još veće kada je bolest u poslednjoj fazi, uglavnom joj je potreban premeštaj u dom ili bolnicu.

Odluka o ovakvom koraku je obično najteža za porodicu. Porodice koje su prošle ovaj proces kažu da je najbolje skupiti što više informacija i nastaviti dalje, i ne preispitivati ovu odluku. Postoji puno načina na koje možete pružiti kvalitetnu negu. Ne zaboravite da je od svega najvažnije obezbediti pravilnu negu, bez obzira na to gde se osoba nalazi.

Pri kraju života, jedna od opcija je hospis. Filozofija hospisa je okrenuta prema kvalitetu života, očuvanju dostojnstva, pružanju najbolje nege i podrške obolelima od neizlečivih bolesti i njihovim porodicama. Da biste se kvalifikovali za hospis, lekar mora odrediti da osoba sa Alchajmerom ima manje od šest meseci za život.

Najbolje bi bilo da o poslednjim željama razgovarate sa obolelim dok je još u fazama demencije, kada je osoba još uvek sposobna da donosi odloke i izrazi želju o načinu lečenja koje se odnosi na krajnje faze života.

Hrana i tečnosti

Jedna od najvažnijih stvari prilikom svakodnevne nege dok traje poslednja faza Alchajmerove bolesti je obraćanje pažnje na jelo. Kako osoba postaje sve manje aktivna, potrebno joj je sve manje hrane. Ali, osoba u ovoj fazi bolesti može zaboraviti da jede ili izgubiti apetit. Dodavanje šećera u hranu ili služenje omiljenih jela može poboljšati želju za hranom. Lekar može predložiti da između obroka dajete suplemente, kako biste ubacili dodatne kalorije, pošto se često dešava da pacijenti brzo gube kilažu u ovim fazama.

Kako biste pomogli osobi dok traje poslednja faza Alchajmera, ostavite joj puno vremena da jede i probajte sledeće stvari:

  • pacijent treba da bude u udobnom sedećem položaju i radi boljeg varenja, pola sata nakon jela ne sme da legne.
  • Ukoliko je gutanje problem, prilagodite hranu- odaberite meku hranu koja se lako žvaće i guta. Zgusnite tečnosti poput vode, soka, mleka i supe, tako što ćete dodati malo kukuruznog skroba ili želatina bez ukusa. U apoteci ili zdravoj hrani možete naći zgrušnjivače hrane, a možete dodati i puding, sladoled i zameniti mleko jogurtom.
  • Podstičite samostalno hranjenje. Za početak, stavite hranu na kašiku, nežno je stavite u ruku pacijenta i vodite do usta. Ako je pacijentu teško da koristi pribor, isecite hranu unapred ili pripremajte samo hranu koja se jede prstima.
  • Ako je potrebno, pomozite prilikom jela. Razblažite male zalogaje tečnostima. Možda ćete morati da podsetite osobu da žvaće ili guta. Pre nego što nastavi sa jelom, prethodni zalogaj bi trebao da bude progutan u celosti.
  • Podstičite uzimanje tečnosti. Osoba možda neće uvek biti svesna toga da je žedna, što može izazvati dehidraciju. Ako pacijent teže guta vodu dajte mu voćni sok, želatin, šerbet ili supu. Pre posluživanja toplih tečnosti, proverite njihovu temperaturu.

Funkcionisanje bešike i creva

Kad nastupi poslednja faza bolesti, problem sa pražnjenjem bešike i creva je vrlo čest. Možda ćete morati da pratiti pacijenta do toaleta i ostanete sa njim tokom celog procesa. Inkontinencija je takođe čest problem tokom poslednjih faza Alchajmerove bolesti.


Razlike između Alchajmerove bolesti i demencije

zaboravljanje

Demencija je skupni termin za različita oboljenja, kod kojih dolazi do slabljenja kognitivne funkcije.

Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije. Ona podrazumeva da se u mozgu formiraju plak sačinjen od proteina (crne pločice) i zapleti nerava. Simptomi se javljaju postepeno i obično podrazumevaju opadanje kognitivne funkcije i verbalnih sposobnosti.

U druge oblike demencije spadaju Hantingtonova, Parkinsonova i Krojcfeld-Jakobova bolest. Pacijenti mogu da pate od više oblika demencije.


Dijagnostikovanje Alchajmerove bolesti

Ne postoji samo jedan test za Alchajmerovu bolest, pa će zato lekari tražiti znakove i simptome, uraditi anamnezu i isključiti druga oboljenja, pre nego što postave konačnu dijagnozu.

Kod pacijenta se obično proveravaju i neurološke funkcije, na primer, ispituje se ravnoteža, osećaji i refleksi.

U druga ispitivanja spadaju analize krvi i urina, CT ili MRI skeniranje mozga, i skrining na depresiju.

Ponekad su simptomi demencije povezani sa naslednim poremećajima, kao što je Hantingtonova bolest, pa može da se obavi i genetsko testiranje.

Pošto se isključe druga moguća oboljenja, lekar će obaviti testiranje kognitivnih i memorijskih sposobnosti, kako bi kod pacijenta procenio proces razmišljanja i pamćenja.

Kognitivna procena

Da bi dijagnoza Alchajmerove bolesti bila potvrđena, neophodno je prisustvo ovih faktora i stepen težine koji ometa svakodnevne aktivnosti:

  • postepeni gubitak pamćenja
  • progresivno pogoršanje kognitivne funkcije

U pitanja, koja se postavljaju pacijentu prilikom kognitivne procene, spadaju:

  • Koliko ste stari?
  • Koliko je sati, približno najtačniji sat?
  • Koja je godina?
  • Kako se zove bolnica ili grad u kome se nalazimo?
  • Možete li da prepoznate dve osobe, na primer, lekara, medicinsku sestru ili negovatelja?
  • Kog datuma ste rođeni?
  • Koje godine je bio (neki dobro poznat istorijski događaj)?
  • Kako se zove aktuelni predsednik države?
  • Brojte unazad od 20 do 1.
  • Na kraju ispitivanja ponovite adresu koju ćete dobiti sada (neka ulica i broj).

Postoje brojna sredstva kojima može da se proceni kognitivna sposobnost pacijenta.


Alchajmerova bolest naslednost i genetsko testiranje

Pošto je naslednost bitna kad je u pitanju Alchajmer u nekim slučajevima, pogodnije je genetsko testiranje.

Gen poznat kao ApoE4 (apolipoprotein E, ima ulogu u transportu holesterola) povezuje se sa većim šansama za oboljevanje od Alchajmerove bolesti, u starosnoj grupi iznad 55 godina.

Rano testiranje može da ukaže na verovatnoću da neko ima ili može da dobije ovu bolest. Međutim, ovaj test je sporan, a rezultati nisu u potpunosti pouzdani.

U budućnosti, novi biološki testovi mogu da omoguće procenu biomarkera kod osoba izloženih riziku od oboljevanja od Alchajmerove bolesti.


Alchajmerova bolest lečenje

Ne postoji lek protiv Alchajmerove bolesti. Smrt moždanih ćelija ne može da se zaustavi.

Međutim, prava terapija može da olakša život pacijenata sa ovim bolešću.

Prema američkoj Alchajmer asocijaciji, navedeni elementi su veoma važni za negu osoba koje pate od demencije:

  • delotvorna kontrola bilo kog drugog oboljenja koje se javlja uz alchajmerovu bolest
  • aktivnosti i programi u dnevnim boravcima
  • uključivanje u grupe za podršku

Terapija medikamentima

Za Alchajmerovu bolest ne postoje lekovi koji modifikuju tok bolesti, ali su dostupne neke mogućnosti za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvaliteta života.

Odobreni lekovi za Alchajmerovu bolest inhibitori holinesteraza, koji služe za ublažavanje simptoma, su:

  • donepezil
  • rivastigmin
  • takrin

Drugi lekovi, kao što je memantin, antagonist NMDA receptora (klasa anestetika), mogu takođe da se koriste za lečenje Alchajmerove bolesti samostalno ili u kombinaciji sa inhibitorima holinesteraza.


Druge terapije

Kako pacijent sve više gubi sposobnost da živi samostalno, potreba za negom, koja omogućava bolji kvalitet života, postaje veoma važna.

Rezultati ispitivanja na miševima, objavljeni 2016. u žurnalu Priroda (Nature), ukazuje da je moguće da se osobama obolelim od Alchajmerove bolesti jednog dana vrati pamćenje.


Uzroci i faktori rizika

Kao i kod drugih oblika demencije, Alchajmerova bolest je praćena odumiranjem ćelija mozga. To je neurodegenerativna bolest, što znači da je prisutna progresivna smrt ćelija mozga, koja se događa tokom vremena.

Kod osoba kod kojih napreduje Alchajmerova bolest, tkivo ima sve manje i manje nervnih ćelija i njihovih međusobnih veza.

Autopsije su pokazale da nervno tkivo u mozgu pacijenata kod kojih je dijagnostifikovana Alchajmerova boles, ima sićušne naslage, poznate kao plakovi i zapleti nerava, koje se talože na tkivu.

Ovi plakovi, ili crne pločice, nalaze se između odumirućih ćelija mozga, a sačinjeni su od proteina poznatog kao beta amiloid.

Zapleti se javljaju unutar nervnih ćelija, a sačinjeni su od druge vrste proteina, koji se zove tau, odnosno t protein.

Istraživači nisu u potpunosti razjasnili zašto dolazi do ovih promena. Veruje se da doprinos ima nekoliko različitih faktora.


Naslednost kao faktor rizika

U neizbežne faktore rizika, koji doprinose pojavi ove bolesti, spadaju:

  • starenje
  • porodična istorija Alchajmerove bolesti
  • naslednost tj. neki geni

U faktore koji mogu da se promene i doprinose sprečavanju pojave Alchajmerove bolesti, spadaju:

  • redovno vežbanje
  • održavanje zdravlja kardiovaskularnog sistema
  • kontrola rizika koji dovode do kardiovaskularnih bolesti, kao što su dijabetes, gojaznost, pušenje i povišeni krvni pritisak
  • raznovrsna i zdrava ishrana
  • aktivno doživotno učenje i kognitivne vežbe

Neka ispitivanja ukazuju da mentalno i društveno angažovanje, mogu da smanje stepen rizika i značajno odlože vreme pojave tj. godine u kojima će se razviti Alchajmerova bolest.

U faktore koji povećavaju stepen rizika, spadaju:

  • izlaganje teškim ili ponovljenim traumatskim povredama mozga
  • izlaganje nekim zagađivačima životne sredine, kao što su toksični metali, pesticidi i industrijske hemikalije

Da biste smanjili rizik od pojave demencije povezane sa traumatskom povredom mozga, veoma je važno da uvek vezujete sigurnosne pojaseve kada se vozite automobilom, preduzimate mere opreza ako se bavite kontaktnim sportovima i da se pridržavate zdravstvenih uputstava i smernica, kako biste dovoljno mirovali i oporavljali se kada do takve povrede dođe.

Umerena traumatska povreda mozga, po svemu sudeći, udvostručuje stepen rizika od pojave demencije, dok je u slučaju teške traumatske povrede stepen rizika veći 4,5 puta.