
OSTEOPENIJA je smanjena gustina kostiju, ali ne u tolikoj meri kao kod osteoporoze. Ova smanjena koštana gustina dovodi do krtosti kostiju i povećane opasnosti od lomova (fraktura).
Žene starije od 65 godine, kao i sve žene u postmenopauzi, a sa faktorima rizika koji upućuju na smanjenje gustine kostiju, trebalo bi da obave testiranje na osteopeniju ili osteoporozu. DXA skeniranje (poznato i kao DEXA skeniranje, ili osteiodenzitometrija, služi za merenje gustine kostiju) je široko pristupačan i tačan metod kojim se dijagnostikuje osteopenija i osteoporoza.
Lečenje osteopenije medikamentima, koji se dobijaju uz recept, nije neophodno kod svih osoba. Na osnovu gustine kostiju i drugih faktora rizika, lekar će odrediti kakva će terapija za osteopeniju biti primenjena i da li je lečenje uopšte potrebno.
Dovoljan unos vitamina D i kalcijuma, izbegavanje prekomernog konzumiranja alkohola, izbegavanje pušenja i dosta fizičke aktivnosti (vežbanja), mogu da budu od koristi za sprečavanje osteopenije.
Mada osteopenija najviše pogađa žene, muškarci takođe mogu da pate od osteopenije i osteoporoze, a kada postoji procena da su izloženi riziku od dobijanja ovih oboljenja kostiju, trebalo bi da se podvrgnu ispitivanju.
Šta je osteopenija?
Osteopenija je oboljenje kostiju koje karakteriše smanjena gustina kostiju, što dovodi do slabljenja kostiju i veće sklonosti ka lomovima (frakturama).
Osteomalacija, osteomijelitis i osteoartritis su različita oboljenja, koja se često poistovećuju sa osteopenijom, jer slično zvuče.
Osteomalacija (omekšavanje kostiju) je poremećaj mineralizacije novoformirane kosti, koji dovodi do toga da je ona slaba i sklona lomljenju. Uzroci osteomalacije su brojni, a u njih spadaju nedostatak vitamina D i nizak nivo fosfata u krvi.
Osteomijelitis je oboljenje kod koga dolazi do upale kosti i njenog propadanja usled infekcije. Uzročnici infekcije mogu da budu bakterije, gljivice ili mikrobakterije.
Osteoartritis je upala zgloba, kod koje dolazi do propadanja hrskavice i najčešći je oblik artritisa.
Osteoartritis ne izaziva osteopeniju, osteoporozu ili smanjenu mineralnu koštanu gustinu.
Osteopenija simptomi
Koji su simptomi i znakovi osteopenije?
Simptomi osteopenije se uglavnom ne primećuju.Osteopenija ne izaziva bolove, osim u slučaju preloma kosti (frakture). Interesantno je da frakture kod osoba sa osteopenijom ne moraju uvek da budu bolne. Osteopenija i osteoporoza mogu da budu prisutne godinama pre dijagnostikovanja, upravo iz razloga što simptomi nisu primetni.
Brojne frakture usled osteopenije ili osteoporoze, kao što je prelom kuka ili prelom kičme (zapravo kostiju kičme), veoma su bolne. Međutim, neke frakture, posebno kičme (odnosno kičmenih pršljenova), mogu da budu bezbolne, pa zato osteopenija i osteoporoza mogu da prođu godinama neprimećene i bez dijagnoze.
Uz bol u leđima, ponavljajuće frakture kičme (kičmenih pršljenova) mogu da dovedu do povijenog položaja tela (udovička grba) i smanjenja visine tela.
Koji su faktori rizika i uzroci osteopenije?
Osteopenija ima višestruke uzroke. U najčešće uzroke i faktore rizika spadaju:
- genetika (porodične predispozicije za osteopeniju ili osteoporozu, porodična istorija ranog gubitka koštane mase i drugi genetski poremećaji)
- hormonski uzroci, uključujući smanjeni nivo estrogena (na primer, kod žena nakon menopauze) ili testosterona
- pušenje
- prekomerno konzumiranje alkohola
- sitna telesna građa
- nepokretljivost
- neki medikamenti, kao što su kortikosteroidi (uključujući i prednizon) i antiepileptici
- malapsorpcija koja je posledica oboljenja (kao što je celijakija, odnosno celijačna bolest)
- hronična upala usled nekog oboljenja (kao što je reumatoidni artritis)
Osteopenija lečenje i terapija
Kako se leči osteopenija?
Osobe koje pate od osteopenije moraju da uvedu neke značajne promene u način života i da kroz ishranu obezbede dovoljan unos kalcijuma i vitamina D (vitamini, D2, D3 i holekalciferol). Kontrola osnovnog oboljenja koje dovodi do malapsorpcije, kao što je celijakija, može da popravi gustinu kostiju.
Terapija i prepisani lekovi za povećanje koštane mase nisu potrebnim svim osobama sa osteopenijom. Davanje takvih lekova osobama koje nikada nisu imale prelom kostiju je nepotrebno i pacijenta izlaže bespotrebnim troškovima i mogućim neželjenim dejstvima.
Ako imate osteopeniju, vaš lekar će odrediti da li su vam potrebni lekovi koji se dobijaju uz recept. Odluka o lečenju se donosi od slučaja do slučaja i zavisi od svakog pojedinačnog pacijenta. Pored mineralne koštane gustine još neki faktori mogu da povećaju rizik od fraktura, a ti faktori rizika se uzimaju u razmatranje prilikom odlučivanja o lečenju osteopenije, kod svakog pojedinačnog pacijenta. U takve faktore spadaju:
- roditelj koji je imao prelom kuka
- prethodno ili trenutno lečenje kortikosteroidima (kao što je prednizon)
- sitna i krhka telesna građa
- reumatoidni artritis
- pušenje
- konzumiranje više od 2 alkoholna pića dnevno
Lekar može da iskoristi ove informacije kako bi procenio rizik za prelom kostiju u narednih 10 godina. Ovaj stepen rizika se koristi pri donošenju odluke za lečenje osteopenije.
Dijagnostikovana osteopenija može da bude upozorenje da je vreme da se uvedu neke promene u način života. Promene načina života su važan deo prevencije i lečenja osteopenije i osteoporoze.
U takve promene, između ostalog spadaju i:
- vežbe sa malim opterećenjem (na primer, šetnja ili podizanje malih tegova)
- prestanak pušenja
- prestanak prekomernog konzumiranja alkohola
- dovoljan dnevni unos kalcijuma i vitamina D
Ukoliko unos kroz ishranu nije dovoljan, lekar može da prepiše suplemente kalcijuma i vitamina D.
Američki Medicinski institut je objavio smernice za unos kalcijuma i vitamina D:
Vitamin D
- 800IJ (internacionalnih jedinica) dnevno za žene starije od 71 godine
- 600IJ dnevno za žene u drugim starosnim grupama, muškarce i decu
- 400IJ dnevno za bebe mlađe od 12 meseci
Kalcijum
- 1200mg (miligrama) dnevno za odrasle žene starije od 50 godina i muškarce od 71 godine i starije. Preporučena doza je najmanje 1200mg, uključujući ishranu i suplementaciju. Kalcijum bi trebalo da se uzima u podeljenim dozama, ne više od 600mg po jednoj dozi, kako bi se obezbedila optimalna crevna apsorpcija.
- 1000mg dnevno za mlađe žene (koje ne doje i nemaju laktaciju) i odrasle muškarce
Osteopenija i ishrana
Da li postoji preporučeni način ishrane za osobe sa osteopenijom?
Ishrana koja sadrži dovoljno kalcijuma i vitamina D (kako je ranije navedeno), od presudne je važnosti za osobe kod kojih se razvija osteopenija. Niskomasni mlečni proizvodi, kao što su niskomasno mleko, jogurt i sir, povrće, kao što su brokoli i raštan, i losos i sardine, neki su od dobrih izvora prehrambenih izvora kalcijuma koji je najvažniji mineral kad je u pitanju ishrana kod osteopenije.
Pored toga, ispitivanja pokazuju da veći unos voća i povrća može da se poveže sa poboljšanjem gustine kostiju.
Svođenje konzumiranja alkohola na minimum i prestanak pušenja su od presudne važnosti za osobe kod kojih je dijagnostifikovana osteopenija. Konzumiranje više od 2 alkoholna pića dnevno povezano je sa smanjenom gustinom kostiju. Pušenje smanjuje gustinu kostiju. Prestanak pušenja, naravno, utiče višestruko na poboljšanje zdravlja.
Kakvi kontrolini pregledi su potrebni nakon početka lečenja osteopenije?
Osteopenija često ne mora da se leči prepisanim medikamentima. U takvim slučajevima test merenja gustine kostiju može da se ponovi, kako bi se pratila mineralna koštana gustina, obično nakon 2 godine, čime se utvrđuje napredovanje gubitka koštane mase i donosi odluka da li je lečenje neophodno. Možda 2 godine između dva testiranja deluju kao dug period, ali mineralna koštana gustina se menja veoma sporo, a ovaj protok vremena je obično neophodan da bi se utvrdile značajne promene gustine kostiju.
Kontrolno testiranje za mineralnu koštanu gustinu ponavlja se često nakon početka lečenja osteopenije prepisanim medikamentima. I opet, zato što se mineralna koštana gustina sporo menja, ponovljeno testiranje se obično obavlja nekoliko godina nakon početka lečenja.
Međutim, kontrolna testiranja tokom lečenja su sporna iz sledećih razloga:
- smanjenje rizika od fraktura tokom lečenja osteopenije i osteoporoze ne ogleda se uvek u povećanju mineralne koštane gustine prilikom DXA i drugih testova
- ako ponovljeno testiranje pokazuje stalni gubitak koštane mase, to ne znači da lekovi ne deluju, već da bi gubitak gustine bio daleko veći kada se ne bi lečio
Razlike između osteopenije i osteoporoze
Važno je da imamo na umu da se osteopenija smatra prvim stadijumom gubitka koštane gustine, kao i da je stepen smanjenja manji nego kod osteoporoze.
Bez obzira na to, osteopenija je razlog za brigu kada je povezana sa drugim faktorima rizika (kao što su pušenje, upotreba kortizolskih steroida, reumatoidni artritis, porodična istorija osteoporoze itd.), koji povećavaju verovatnoću za prelome kičme i kuka kao i druge frakture. U takvim uslovima, u sklopu tretmana za osteopeniju, može da bude neophodno lečenje medikamentima.
Osteopenija i osteoporoza su povezana oboljenja. Razlika između osteopenije i osteoporoze je u tome što kod osteopenije gubitak koštane mase nije tako veliki kao kod osteoporoze. To znači da neko sa osteopenijom ima veće šanse za prelom kosti, nego neko ko ima normalnu gustinu kostiju, ali ima manje šanse za prelom od nekoga ko ima osteoporozu.
Razlike između osteopenije i osteomalacije
Osteopenija je oboljenje kostiju koje karakteriše smanjena gustina kostiju, usled čega dolazi do njihovog slabljenja i povećanog stepena rizika od preloma.
Osteomalacija je poremećaj kostiju koji karakteriše smanjena mineralizacija novoformirane kosti. Osteomalaciju izazivaju težak nedostatak vitamina D (do čega može da dođe zbog loše ishrane ili naslednog sindroma) i oboljenja koja dovode do veoma niskog nivoa fosfata u krvi (kao što su genetski sindromi i sindromi povezani sa kancerom).
Osobe sa osteomalacijom i osteopenijom ne moraju da imaju simptome. I osteomalacija i osteopenija povećavaju rizik od preloma kostiju. Međutim, simptomi osteomalacije uključuju bolove u kostima i slabost mišića, osetljivost kostiju, otežano hodanje i mišićne grčeve. Ovi simptomi nisu prouzrokovani osteopenijom.
Zašto je važno testiranje na osteopeniju ?
Osteopenija je važna zato što može da prouzrokuje frakture kostiju. Kod osoba sa osteopenijom su šanse za prelome kostiju manje nego kod onih sa osteoporozom; međutim, pošto je mnogo više onih koji pate od osteopenije nego od osteoporoze, smatra se da se da se najveći broj preloma kostiju događa pacijentima sa osteopenijom. Drugim rečima, osteoporoza ukazuje na kosti koje su sklonije prelomima, pa je i stepen rizika od preloma veći kod osoba koje od nje pate nego kod onih koji imaju osteopeniju, ali broj osoba koje pate od osteopenije je daleko veći, pa je shodno tome veći i ukupan broj preloma kostiju kod takvih pacijenata.
Frakture kostiju usled osteopenije i osteoporoze su važne, jer mogu da budu veoma bolne, mada su neki prelomi kičme (kičmenih pršljenova) bezbolni.
Pored bolova, prelom kuka je ozbiljan problem, jer zahteva hiruršku popravku. Takođe, brojnim pacijentima je neophodna dugotrajna kućna nega nakon preloma kuka. Frakture, posebno kod starijih osoba, povezuju se sa ukupnim mortalitetom (stopom smrtnosti). Veliki broj pacijenata umire godinu dana nakon preloma kuka, usled komplikacija, u koje spadaju krvni ugrušci nastali usled nepokretnosti, upala pluća i mnogi drugi razlozi.
Kada bi trebalo da se javite lekaru zbog osteopenije?
Svako kome je dijagnostikovana osteopenija, trebalo bi da uvede promene u način života i da razgovara sa lekarom da li je potrebno da uzima suplemente kalcijuma i vitamina D, kao i neke lekove koji se dobijaju uz recept.
Koji lekari specijalisti leče osteopeniju?
Osteopeniju mogu da dijagnostikuju i leče brojni lekari specijalisti, uključujući lekare primarne nege (internisti i lekari opšte prakse), reumatologe, endokrinologe i ginekologe. Drugi specijalisti takođe mogu da leče osteopeniju, naročito ako prepisuju lekove koji stvaraju predispoziciju za osteopeniju, kao što je kortikosteroid prednizon.
Ko bi trebalo da se testira na osteopeniju?
Ne mora svako da radi test za smanjenu mineralnu koštanu gustinu (osteopeniju ili osteoporozu). Lekar će odrediti da li vam je potrebno testiranje. Preporučljivo je testiranje na osteopeniju i osteoporozu kod sledećih grupa:
- žene starosti od 65 godina i muškarci od 70 godina i stariji
- žene u postmenopauzi i muškarci starosti od 50 – 65 godina sa povećanim stepenom rizika od osteoporoze
- odrasle osobe koje imaju prelom kosti nakon 50. godine
- odrasle osobe sa oboljenjima povezanim sa gubitkom koštane mase (kao što je reumatoidni artritis) ili oni koji uzimaju lekove koji izazivaju smanjenje koštane gustine (prednizon ili drugi steroidi)
- svako ko uzima prepisanu terapiju za osteopeniju ili osteoporozu
- svako ko se leči od osteoporoze, u cilju praćenja napretka lečenja
Da li je moguće da se osteopenija spreči?
Najbolji način za prevenciju osteopenije je zdrav način života. Kada je u pitanju osteopenija, prevencija uključuje dovoljan unos kalcijuma ishranom ili suplementima, dovoljan unos vitamina D, nekonzumiranje previše alkohola (ne više od 2 pića dnevno), izbegavanje pušenja i dosta fizičkih aktivnosti, odnosno vežbi. Vežbe sa opterećenjem, poput šetnje, podizanja malih tegova ili sklekova, spadaju u najdelotvornije vežbe za sprečavanje i lečenje gubitka koštane mase. Razlog tome je što ove vežbe šalju signale kostima da budu jače.
Za većinu pacijenata prepisani lekovi nisu neophodni za sprečavanje osteopenije. Međutim, neke osobe koje uzimaju određene lekove (kao što su prednizon i drugi steroidi), duže od nekoliko meseci, možda će morati da uzimaju prepisane lekove da bi sprečile gubitak koštane gustine.
Da li je osteopenija izlečiva?
Prilično retko, na kontrolnim testovima osteopenija pokazuje povlačenje, odnosno normalizaciju. Ovo je češće u određenim situacijama, kao kada inicijalni test gustine kostiju pokazuje samo blagu osteopeniju. Kada je blaga osteopenija posledica teškog nedostatka vitamina D, a ovaj nedostatak se leči, onda osteopenija može da se povuče. Drugi primer je osteopenija koja je posledica malapsorpcije usled celijakije, a kada se celijakija leči, onda osteopenija često pokazuje poboljšanje.
Ovi specifični primeri važe za veoma mali broj pacijenata sa osteopenijom. Obično, osteopenija ne može da se povuče, ali uz pravilno lečenje gustina kostiju može da se stabilizuje, a rizik od fraktura da se smanji.
Kakve su prognoze kod osteopenije?
Često se gubitak koštane mase usporava ili stabilizuje pomoću promena životnih navika ili lekova, ukoliko je to neophodno. U nekim situacijama, smanjenje gustine kostiju može da se nastavi usled hormonskih faktora, oboljenja ili medikamenata. U primere takvih situacija spadaju nelečena celijakija, nelečeni ili rezistentni reumatoidni artritis i lečenje nekih drugih oboljenja steroidnim medikamentima (poput prednizona).