
ASPERGEROV SINDROM je vrsta autističkog poremećaja, koji se naziva skraćeno ASD. Medicinski stručnjaci kažu da je ovaj sindrom blaga vrsta autizma koja se manifestije bez ekstremnih mentalnih poteškoća. Glavne karakteristike osoba sa Aspergerovim sindromom su loše snalaženje u društvu i odnosima sa ljudima, manjak neverbalne komunikacije i smotanost.
Kada sretnete nekoga sa Aspergerovim sindromom odmah možete da uočite dve stvari. Takva osoba je pametna kao i svi ostali, ali ima više problema sa društvenim veštinama. Pored toga, ona ima i opsesivno usredsređivanje na jednu temu ili stalno ponavlja istu vrstu ponašanja.
Lekari su smatrali Aspergerov sindrom izdvojenim oboljenjem. Međutim, 2013. godine, u najnovijem izdanju standardnog priručnika, koji koraste stručnjaci za mentalno zdravlje, a koji se zove Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5), klasifikacija je promenjena.
Danas Aspergerov sindrom sam po sebi više nije dijagnoza. Sada je deo šire kategorije koja se zove poremećaji autističnog spektra (PAS/ASD). Ova grupa srodnih problema sa mentalnim zdravljem ima iste simptome. I pored toga, mnogi i danas koriste termin Aspergerov sindrom (AS).
Asperger sindrom, kao ni drugi oblici autizma, nije mentalna bolest, a lekari ga nazivaju „visoko funkcionalnim“ oblikom poremećaja autističnog spektra, odnosno visoko funkcionalnim oblikom autizma. To znači da su simptomi Aspergerovog sindroma blaži nego kod drugih oblika poremećaja autističnog spektra.
DSM-5 uključuje i novu dijagnozu, koja se zove poremećaj socijalno pragmatične komunikacije, sa nekim simptomima koji se preklapaju sa Aspergerovim sindromom. Lekari je koriste za opisivanje osoba koje imaju teškoće sa govorom i pisanjem, ali imaju normalnu inteligenciju.
Aspergerov sindrom simptomi
Simptomi Aspergerovog sindroma se javljaju u ranom detinjstvu. Ako ste mama ili tata deteta koje ih ima, možete da primetite da ono ne može da uspostavi kontakt očima. Možete i da otkrijete da vaše dete deluje nespretno u društvenim situacijama i ne zna šta da kaže ili kako da odgovori kada mu se neko obraća.
Dete može da ne opaža društvene znakove očigledne drugima, kao što su govor tela ili izraz lica drugih ljudi. Na primer, moguće je da ono ne razume da je nečije prekrštanje ruku i namrštenost znak ljutnje.
Drugi znak je da dete pokazuje malo emocija. Možda neće da se smeši kada je srećno ili smeje na šalu. Možda će da govori ravnim, ujednačenim tonom glasa, na način sličan robotu.
Ako je vaše dete u takvom stanju, možda će veći deo vremena da priča samo o sebi (ispoljavanje ekstremne egocentričnosti) i da bude veoma intenzivno usredsređeno na samo jednu temu (ograničena interesovanja), kao što je kamenje ili fudbalske statistike. Ono može i mnogo da se ponavlja, posebno kada su u pitanju teme za koje je zainteresovano. Osim toga, može u nedogled da ponavlja i iste kretnje.
Aspergerov sindrom kod dece se može prepoznati i po tome što ovakva deca obično ne vole promene (vezana su za rutinu i rituale). Na primer, dete traži da jede uvek istu hranu za doručak ili može da ima problema kada treba da pređe sa jednog časa na drugi tokom školskog dana.
10 simptoma Aspergerovog sindroma
Pred vama je deset klasičnih simptoma Aspergerovog sindroma. Ako ste zabrinuti za sebe ili nekog člana porodice ( jer Aspergerov sindrom kod odraslih nije retka pojava), konsultujte se sa lekarom oko opcija za lečenje.
Nemogućnost sklapanja prijateljstava
Deca koja imaju Aspergerov sindrom teško stvaraju i održavaju prijateljstva. Zbog manjka društvenih veština i nesnalaženja u društvu, teško se povezuju sa vršnjacima. Najčešće im je teško da razgovaraju sa drugom decom ili da učestvuju u grupnim aktivnostima.
Ovo zaista može prestavljati pravi izazov detetu sa Aspergerovim sindromom, koje sasvim sigurno želi da se poveže sa svojim vršnjacima. Doduše, postoje i deca obolela od ovog sindroma koja ne žele da se druže i više im odgovara kada su sama.
Selektivno mucanje
Mala deca koja imaju Aspergerov sindrom, mogu imati selektivno mucanje kao simptom. To se ispoljava kada počnu da razgovaraju otvoreno sa ljudima koje poznaju, a sa strancima neće da progovore ni reč. U ekstremnim slučajevima, ovo stanje kod dece može potrajati i nekoliko godina. Ovo ne primećuju najuži članovi porodice, jer je dete opušteno u razgovoru sa njima.
Selektivno mucanje se češće javlja u školi i na drugim javnim mestima, zbog čega deca počinju sve više da izbegavaju razgovore sa drugima. Ovo se može popraviti uz pomoć terapije, ili proći samo od sebe.
Smanjena empatija
Aspergerov sindrom kod odraslih se prepoznaje po tome što ovakve osobe teško osećaju empatiju prema drugima. Što su stariji, to će bolje naučiti društveno prihvatljive odgovore za interakciju sa drugima. I, iako će savladati nagon i naučiti kako treba da reaguju, šta da kažu i tako dalje, to ne znači da zaista shvataju zbog čega je druga osoba zaista uzbuđena, tužna, uznemirena i tako dalje.
Ovo može biti veći problem kod dece nego kod odraslih, pošto se deca sa Aspergerovim sindromom znaju igrati malo grublje, ili govoriti ošrtim jezikom, nesvesno povređujući druge. A kada im se neko suprotstavi zbog takvog ponašanja, upita ih zašto su reagovali tako i slično, detetu neće biti jasno u čemu je pogrešilo, pošto je reklo istinu i ponašalo se u skladu sa svojim osećajima.
Otežano ostvarivanje kontakta „oči u oči“
Osobe koje pate od Aspergerovog sindroma teško ostvaruju kontakt oči u oči dok razgovaraju sa drugima. Neki smatraju da je ovo izazvano manjkom samopouzdanja. Drugi pak, misle da gledanje u oči izaziva osećaj neprijatnosti koji može biti toliko neugodan da ih gotovo boli.
Postoji i teorija da osobe sa Aspergerovim sindromom ne shvataju koliko je ova vrsta kontakta važna za komunikaciju u društvu. To može izazvati i suprotan problem, ostvarivanje kontakta oči u oči na silu. Zbog toga, komunikacija može samo biti još neprijatnija, a dok osoba sa sindromom smatra da je tada otvorenija i pristupačnija drugima, pošto je ispoštovala društvene norme.
Čudno ponašanje u društvu
Predrasuda da osobe koje imaju Aspergerov sindrom nisu strastvene i emotivne je potpuno pogrešna. Termin koji profesionalci koriste kako bi opisali ljude koji pate od ovog oboljenja je „aktivni ali čudni“. Dakle, oni mogu biti vrlo aktivni u društvu i formirati bliska prijateljstva.
Drugi se mogu okružiti ljudima i upoznati puno njih, ali bez preteranog udubljavanja u bliska prijateljstva. Ovo je donekle u vezi sa tim koliko je razvijen osećaj empatije. Osobe sa Aspergerovim sindromom mogu imati i neprimetne simptome ove bolesti, koji nisu vidljivi u društvu.
Sužena zanimanja
Osobe koje imaju Aspergerov sindrom mogu imati lošiji uspeh u školi, ali to ne govori ništa o njihovim ličnim zanimanjima. Ono što njih interesuje je uglavnom vrlo suženo i usmereno. Na primer, to može biti igranje video igrica, pravljenje maketa ili crtanje.
Ove aktivnosti usmeravaju njihov um u drugom pravcu i pruža im sigurno mesto. Ako ih i naterate da ostave ono što rade, mogu to doživeti kao stres. Ista stvar se dešava ukoliko im projekti ne budu uspešni. Negovanje ovih interesovanja je važno za emotivnu i mentalnu stabilnost.
Rutina
Pridržavanje istih obrazaca ponašanja je jako važno za osobe obolele od Aspergerovog sindroma. Ako im se raspored promeni, to ih može jako iznervirati i uznemiriti. Nove situacije znaju da budu strašne.Ovakvi simptomi su važni da se postavi dijagnoza.
Rutina pomaže u smanjenju anksioznosti kod osoba sa Aspergerovim sindromom. Srećom, većina stvari se svakako vrti oko dobro ustaljenih rasporeda. Ako sumnjate da vaše dete ima Aspergerov sindrom, ubacivanje u rutinu i strogo pridržavanje rasporeda im može pomoći tako što će se time ublažiti simptomi.
Bukvalno tumačenje stvari
Kad su u pitanju simptomi Aspergerovog sindroma još jedan je bukvalno tumačenje svega što ljudi kažu. Oboleli od Aspergerovog sindroma ne razume sarkazam, i tumači ono što izgovorite kao istinu. Predrasuda da osobe sa Aspergerovim sindromom nemaju smisla za humor je pogrešna.
Ove osobe mogu biti najveći komičari koje ste ikada upoznali. Kada shvate da njihovo tumačenje ne treba da bude bukvalno i doslovno, u stanju su da poimaju pravo značenje izrečenih stvari, uz malu pomoć od drugih ljudi.
Izuzetno prepoznavanje šablona
Jedan od simptoma Aspergerovog sindroma je izuzetno prepoznavanje šablona. Često se dešava da, u pokušaju da razumeju svet oko sebe, traže neke obrasce i šablone koji su im prepoznatljivi.
Ova veština se prvo primećuje u detinjstvu, pošto se u procesu školskog učenja stvaraju neuronske veze koje omogućavaju raspoznavanje šablona. Dete sa Aspergerovim sindromom može imati poteškoća u školi i mučiti se sa ocenama, ali šablonski problemi poput matematike i likovnog im idu od ruke. Negujte ovaj prirodni talenat.
Slabije motorne funkcije
Neke osobe kod kojih se razvio Aspergerov sindrom imaju problema u kontrolisanju motornih funkcija. Ovi problemi se manifestuju kroz loš rukopis, koji je uzrokovan lošom koordinacijom između oka i ruke.
Ako poznajete nekoga kod koga postoje ovakvi simptomi, posavetujte ga da ode kod lekara.
Ponavljanje pokreta
Pored uskih interesovanja i potrebe za rutinom, osobe koje imaju Aspergerov sindrom mogu imati ograničen šablon navika koje se ponavljaju. Najprimetnije je ponavljanje pokreta.
Tu spadaju: puckanje prstiju, skakanje, okretanje, lupanje rukama, pomeranje glave gore-dole i razni kompleksni pokreti.Ovakvi simptomi se ipak ne javljaju kod svih.
Kako se dijagnostikuje Aspergerov sindrom
Ukoliko kod svog deteta primetite znakove, obratite se pedijatru. On može da vas uputi kod specijalista za mentalno zdravlje, koji su stručnjaci za poremećaje autističnog spektra.
U takve specijaliste spadaju:
Psiholog
Psiholog može da dijagnostikuje i leči probleme sa emocijama i ponašanjem.
Pedijatar neurolog
Ova grana medicine, dečja neurologija, leči oboljenja mozga.
Razvojni pedijatar
Razvojni pedijatar je specijalista za probleme govora i jezika i druge razvojne probleme.
Psihijatar
Psihijatar je specijalista za mentalne bolesti i može da prepiše lekove za njihovo lečenje.
Ovo stanje se najčešće leči timskim pristupom. To znači da ćete morati da posetite više lekara koji se brinu o zdravlju dece.
Lekar će postavljati pitanja o ponašanju vašeg deteta, u koja spadaju i sledeća:
- Kakve simptome dete ima i kada ste ih prvi put primetili?
- Kada je vaše dete progovorilo i kako komunicira?
- Da li je dete usredređeno na neku temu ili aktivnost?
- Da li je vaše dete ima drugove i kakvu interakciju ima sa drugima?
Nakon toga će posmatrati dete u različitim situacijama, da bi iz prve ruke saznao kako ono komunicira i kako se ponaša.
Lečenje Aspergerovog sindroma
Svako dete je posebno, pa zato ne postoji pristup koji je univerzalan. Lekar može da proba nekoliko terapija, dok ne utvrdi koja je najdelotvornija.
U lečenje spadaju:
Trening socijalnih veština
U grupnim ili pojedinačnim sesijama, terapeut uči dete kako da uđe u interakciju sa drugima i da se izrazi na primereniji način. Društvene veštine se često najbolje savladavaju modifikovanjem tipičnog ponašanja.
Govorno jezička terapija
Ova terapija pomaže detetu da poboljša veštinu komunikacije. Na primer, dete će naučiti kako da koristi šablon govora sa varijacijama (podizanje i spuštanje) u tonu glasa, umesto ujednačenog tona. Pored toga, imaće lekcije o dvosmernoj komunikaciji i razumevanju društvenih znakova, kao što su gestikulacije i kontakt očima.
Kognitivno bihejvioralna terapija (KBT)
Ova terapija pomaže detetu da promeni način razmišljanja, kako bi moglo bolje da kontroliše emocije i repetitivno (ponavljajuće) ponašanje. Dete će moći da se izbori sa stvarima kao što su ispadi, povlačenja i opsesije.
Edukacija i obuka roditelja
I vi ćete kao roditelji naučiti brojne tehnike kojima uče i vaše dete, kako biste mogli sa njim da radite na popravljanju socijalnih veština i kod kuće. Neke porodice idu i kod savetnika, koji im pomaže da se nose sa izazovima, koje donosi život sa nekim ko ima Aspergerov sindrom.
Primenjena bihejvioralna analiza
Ovo je tehnika koja ohrabruje pozitivne društvene i komunikacijske veštine vašeg deteta – a obeshrabruje ponašanje koje ne biste voleli da vidite. Ovaj terapeut koristi pohvale (na primer: Bravo!) ili druge „pozitivne podsticaje“ da bi došao do rezultata.
Medikamenti
Ne postoji ni jedan lek za Aspergerov sindrom. Međutim, neki medikamenti mogu da pomognu kod pratećih simptoma, kao što su depresija i anksioznost. Lekar može da prepiše nešto od navedenog:
- selektivne inhibitore preuzimanja serotonina (SSRI)
- antipsihotike
- stimulišuće medikamente
Uz pravilno lečenje, vaše dete može da nauči da kontroliše neke od socijalnih i komunikacionih izazova sa kojima se suočava. Aspergerov sindrom često nije previše velika prepreka za potpuni razvoj ličnosti, svko ko ima ovaj sindrom može da postigne dobar uspeh u školi i da ima uspešan život.