
Alfa amilaza je enzim male molekularne mase. Po mestu delovanja spada u enzime digestivnih sokova. Alfa amilaza katalizuje hidrolizu alfa 1,4-glikozidne veze u molekulu polisaharida stvarajući maltozu i glukozu iz amiloze. Iz amilopektina i glikogena nastaju osim maltoze, glukoze i dekstrini jer enzim ne deluje na 1,6 glikozidne veze.
Gde se proizvodi enzim alfa amilaza?
U većim količinama amilaza se sintetiše u pankreasnim acinusima, a nešto manjim delom u pljuvačnim žlezdama. Ima je i u drugim organima, ali u mnogo manjoj meri. Amilaza se izlučuje pankreasnim sokom u duodenum; jedan deo prelazi u ekstracelularnu tečnost te tako dospeva i u cirkulaciju odakle se izlučuje glomerularnom filtracijom u mokraću.
Koja je funkcija alfa amilaze?
Amilaza u svom molekulu sadrži jon kalcijuma, koji stabilizuje sam enzim. Joni hlora aktiviraju amilazu. Amilaza učestvuje u hidrolizi polisaharida na 1-4 vezama oslobađajući pri tome disaharide i glukozu.
U serumu se nalaze dva izoenzima: amilaza tipa P iz pankreasa i amilaza tipa S iz pljuvačnih žlezda.
Oba tipa izoenzima amilaze dospevaju u plazmu s mesta sinteze. U mokraći, u koju dospeva filtracijom kroz glomerularnu membranu, amilaza se nalazi u malim količinama i zato pokazuje nisku katalitičku aktivnost.
Zašto se u laboratorijskim analizama traži ovaj parametar?
U metodama za određivanje katalitičke koncentracije amilaze u serumu i mokraći koriste se prirodni (skrob, amiloza) ili veštački supstrati (p-nitrofenilni i hlor-p-nitrofenilni maltozidi). U metodama sa prirodnim supstratom moguće je odrediti katalitičku koncentraciju enzima na osnovu: razlika u obojenosti kompleksa skrob-jod pre i posle delovanja enzima, smanjenja zamućenosti smese skroba i ispitivanog biološkog uzorka i određivanja reduktivnih materija nastalih delovanjem enzima.Određivanje katalitičke koncentracije alfa amilaze koristi se u dijagnostici i praćenju uspeha u terapiji akutnog pankreatitisa i za otkrivanje zapaljenjskih procesa pljuvačnih žlezda.
Za razliku od navedenih metoda, danas se jedino koristi metoda u kojoj je na skrob, amilozu ili amilopektin vezana boja koja se oslobađa delovanjem amilaze. Nakon centrifugiranja, oslobođena boja se meri fotometrijski.
Alfa amilaza – normalne vrednosti
S-alfa amilaza – normalne vrednosti: 28 – 100 IJ/I
U-alfa amilaza – normalne vrednosti: – 0 – 450 IJ/I
U-alfa amilaza – normalne vrednosti: – 0 – 450 IJ/I
Kod kojih bolesti su vrednosti alfa amilaze van granica normale?
Kod akutnog pankreatitisa, amilaza raste 5-6 sati nakon vidljivih simptoma i ostaje povišena 2-5 dana. Vrednosti amilaze u mokraći proporcionalne su onima u serumu. Isti je i dijagnostički značaj.