Osteomijelitis (simptomi, uzrok, lečenje)

osteomijelitis

OSTEOMIJELITIS je oboljenje koje podrazumeva infekciju i upalu kosti i koštane srži. On se može javiti zbog bakterijske ili gljivične infekcije koja dospeva u koštano tkivo, obično zbog povrede ili operacije.

U 80 posto slčajeva, osteomijelitis se javlja zbog otvorene rane. Simptomi osteomijelitisa su dubok bol, grčevi u mišićima u blizini inficiranog mesta i povišena temperatura.

Infekcije kostiju se najčešće javljaju na dugim kostima noge i gornjeg dela ruka, na kičmi i karlici.Osteomijelitis vilice se može javiti posle vađenja zuba. Ranije je bilo jako teško lečiti osteomijelitis. Danas agresivniji tretman obično može potpuno sačuvati inficiranu kost i sprečiti širenje infekcije.

Sada ćemo videti koji su uzroci, simptomi i načini za lečenje osteomijelitisa.


Uzroci osteomijelitisa

osteomijelitis vilice

Osteomijelitis (upala kostiju) se može javiti kada se bakterijska ili gljivična infekcija razvije u kostima ili dospe u kost iz nekog drugog dela tela.Kada se infekcija razvije, imuni sistem će pokušati da je uništi. Neutrofili, vrsta belih krvnih zrnaca, stiže na mesto infekcije kako bi uništila bakterije ili gljivice.

Ako infekcija potraje i ako se ne leči, stari neutrofili se nakupljaju u kosti i formiraju čir, odnosno “džep” pun gnoja.Taj čir može blokirati dotok nutrijenata u kost. Kod hroničnog osteomijelitisa može doći i do odumiranja kosti.

Kosti su obično otporne na infekcije, ali u retkim slučajevima može doći do prodora infekcije u kost.

Infekcija u krvotoku, komplikacija povrede ili operacije, dijabetes i slična oboljenja ublažavaju otpornost na infekcije.


Kako se javljaju infekcije kostiju?

osteomijelitis simptomi

Infekcije kostiju se mogu javiti na različite načine.

  • Kod hematogenog osteomijelitisa infekcija se javlja kao blaža infekcija gornjih respiratornih organa ili mokraćnih puteva i zatim preko krvi stiže do kostiju. Ova situacija je najčešća kod dece.
  • Posttraumatski osteomijelitis se često javlja nakon otvorenog preloma kostiju, kada polomljena kost pocepa kožu i javi se otvorena rana, ili nakon operacije kojom se fiksira kost.
  • Loša cirkulacija takođe može dovesti do razvoja infekcije iz manje povrede ili posekotine, najčešće na stopalu. Loša cirkulacija onemogućuje dotok leukocita na mesto povrede, što može dovesti do dubokih čireva. Tako dolazi do “izlaganja” kosti i infekcije dubljih tkiva.
  • Vertebralni osteomijelitis se javlja na kičmi. Obično počinje kao infekcija u krvotoku, infekcija urinarnog trakta ili disajnih puteva ili endokarditis i slično.

Osteomijelitis vilice

Osteomijelitis vilice je veoma bolan i može se javiti posle vadjenja zuba, zbog karijesa ili bolesti desni. Vilica je specifična, jer zbog korena zuba postoji direktna “ulazna tačka” za infekciju.

Malignitet, terapija zračenjem, osteoporoza i Pagetova bolest kostiju povećavaju rizik od osteomijelitisa vilice.Infekcija sinusa, desni ili zuba se može proširiti na lobanju.


Osteomijelitis simptomi

osteomijelitis infekcija kosti

Znaci i simptomi osteomijelitisa

Znaci i simptomi osteomijelitisa će zavisiti od tipa osteomijelitisa.Najčešći simptomi bolesti su:

  • bol, koji može biti veoma jak, kao i otok i crvenilo
  • iritabilnost, letargija i umor
  • povišena temperatura, drhtavica i znojenje
  • gnoj u otvorenoj rani u blizini mesta infekcije

Ostali simptomi koji se ponekad javljaju su otečeni članci, stopala i noge, kao i problemi sa hodanjem.Simptomi hroničnog osteomijelitisa nisu uvek očigledni ili mogu podsećati na simptome povrede.To značajno otežava postavljanje dijagnoze, posebno ako je reč o osteomijetilisu kuka, karlice ili kičme.


Osteomijelitis kod dece i odraslih

Kod dece se obično javlja aktuni ostemojelitis i najčešće se manifestuje oko dve nedelje nakon prvobitne infekcije. To stanje je poznato kao hematogeni osteomijelitis i obično ga izaziva meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA).

Dijagnozu je prilično teško postaviti, ali je veoma važno odvesti dete što pre kod lekara, jer odlaganje tretmana može dovesti do pojave deformiteta.

Kod odraslih se češće javljaju subakutni ili hronični osteomijelitis, posebno nakon preloma kostiju i sličnih povreda.  Ovo stanje se obično javlja kod osoba starijih od 50 godina.

loading...

Faktori rizika za osteomijelitis

Neki ljudi imaju veći rizik od osteomijelitisa.

Tu spadaju:

  • osobe sa slabijim imunitetom, što se dešava zbog hemioterapije ili terapije zračenjem, pothranjenosti, dijalize, katetera, upotrebe droga i tako dalje
  • osobe sa cirkulatornim problemima, što se javlja zbog dijabetesa, periferne arterijske bolesti ili srpaste anemije
  • osobe koje su imale dublju ubodnu ranu ili prelom kosti koji je oštetio kožu
  • osobe koje su imale neku operaciju kostiju

Akutni osteomijelitis se češće javlja kod dece, dok se spinalni obično javlja kod osoba starijih kod 50 godina i češći je kod muškaraca nego kod žena.


Postavljanje dijagnoze

Lekar će vas pregledati kako bi utvrdio da li su prisutni znaci i simptomi osteomijelitisa, uključujući osetljivost i otoke. Zatim će vas pitati da li ste nedavno imali neku nezgodu, operaciju ili infekciju.

Testovi kojima se utvrđuje postojanje osteomijelitisa su:

  • Testovi krvi:povišeni leukociti ukazuju na postojanje infekcije.
  • Biopsija:tokom biopsije se uzima mali komad tkiva koji se kasnije testira na prisustvo bakterija ili gljivica koje bi mogle izazvati infekciju kosti. To je kasnije jako važno za prepisivanje tretmana.
  • Imidžing testovi:rendgen, skener ili magnetna rezonanca otkrivaju da li je prisutno oštećenje kosti.

Oštećenje se ponekad i do dve nedelje ne vidi na rendgenu, tako da se u slučaju nedavnih povreda preporučuje magnetna rezonanca ili skener (kompjuterizovana tomografija).


Lečenje osteomijelitisa

Lečenje zavisi od tipa oboljenja.

Akutni osteomijelitis

Kod akutnog osteomijelitisa, infekcija se razvija u roku od dve nedelje nakon povrede ili inicijalne infekcije. Bol je obično veoma jak, a takvo stanje može biti i opasno po život.

Obično se leči antibioticima ili antimikoticima. Kod odraslih osoba tretman obično traje između četiri i šest nedelja i lekovi se daju intravenski, retko kad oralnim putem. Neki pacijenti moraju da leže u bolnici, dok drugi dolaze samo da prime terapiju.

Moguće nuspojave antibiotika su dijareja, mučnina i povraćanje. Ponekad se javlja i alergijska reakcija.

Ako je uzročnik infekcije MRSA ili neka druga bakterija otporna na lekove, obično je potreban duži tretman kombinacijom lekova.

U nekim slučajevima se preporučuje i terapija kiseonikom u hiperbaričnoj komori.

Subakutni osteomijelitis

Kod subakutnog osteomijelitisa, infekcija se razvija u roku od mesec ili dva dana nakon povrede, početne infekcije ili početka oboljenja koje izaziva osteomijelitis.

Lečenje zavisi od težine bolesti i toga da li se javilo oštećenje kostiju.

Ako nema oštećenja kostiju, lečenje je slično kao kod akutnog ostemijelitisa. Ako je oštećenje pritusno, lečenje se sprovodi kao kod hroničnog osteomijelitisa.

Hronični osteomijelitis

Kod hroničnog osteomijelitisa, infekcija se javlja dva meseca ili kasnije nakon inicijalne povrede ili infekcije.

Pacijenti obično moraju da primaju antibiotike i da odu na operaciju.

Operacija može uključivati:

  • Drenažu:deo oko inficiranog dela kosti se otvara kako bi se drenirao gnoj koji se nakupio kao odgovor na infekciju.
  • Nekrektomija (debridman):hirurg otklanja oboleli deo kosti koliko god je to moguće zajedno za malo zdravog tkiva kako bi uklonio sve inficirane delove. Ako i okolno tkivo pokazuje znake infekcije, ono se takođe uklanja.
  • Vraćanje dotok krvi u kost:prazan prostor koji je ostao nakon nekrektomije se ispunjava koštanim tkivom, kožom ili mišićem uzetim iz drugog dela tela. Privremeni fileri se koriste dok se pacijent ne oporavi dovoljno da može da se uradi presađivanje. Tako se oporavljaju oštećeni krvni sudovi i s vremenom se tu stvara novo koštano tkivo.
  • Uklanjanje stranih tela:ako je potrebno, objekti koji su stavljeni prilikom prve operacije se uklanjaju.
  • Stabilizacija povređene kosti:ponekad je potrebno staviti umetak u kost kako bi se ona stabilizovala.  Obično se za to koriste eksterni fiksatori.

Ako pacijent ne sme na operaciju iz bilo kog razloga, lekar će preporučiti upotrebu antibiotika na duže vreme (ponekad čak i godinama) kako bi se infekcija suzbila. Ako se infekcija nastavi uprkos terapiji, obično je potrebna amputacija.


Moguće komplikacije osteomijelitisa

Infekcija se obično uspešno leči, ali se ponekad mogu javiti komplikacije.

Hronični osteomijelitis ponekad nestane, ali kada se opet pojavi može ostati nedijagnostikovan godinama. To može izazvati odumiranje koštanog tkiva.

Veći rizik od ovakvih komplikacija se javlja kod osoba koje imaju neko oboljenje koje je teško lečiti (teži dijabetes, HIV, lošu cirkulaciju, slabiji imuni sistem).


Prevencija osteomijelitisa

Osobe sa slabim imunim sistemom bi trebale da:

  • se hrane zdravije i vežbaju kako bi ojačale imuni sistem
  • izbegavaju pušenje, jer i to značajno slabi imunitet i loše utiče na cirkulaciju
  • održavaju higijenu
  • piju prepisanu terapiju

Ako imate slabu cirkulaciju

  • nemojte pušiti, jer to loše utiče na cirkulaciju
  • održavajte zdravu telesnu težinu
  • redovno vežbajte kako biste poboljšali cirkulaciju
  • izbegavajte alkohol, jer to povećava rizik od hipertenzije i povišenog holesterola

Ako ste podložni infekcijama, pazite da se ne posečete ili ne ogrebete. Ako se to desi, odmah dezinfikujte ranu i stavite čistu gazu na nju.Ranice bi trebalo proveravati redovno i u slučaju infekcije se odmah obratite lekaru.

Povezano

loading...

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*